Posts|Comments

Category Archives: Književnost

Akcija BKG: Pomozite piscima!

Poziv “Balkanskog književnog glasnika”:

Mnogi od nas imaju stare kompjutere koji skupljaju prašinu u ćošku, ili su zapakovani u kutijama po podrumu, čekajući da odu na smeće. Takvi kompjuteri nemaju neku tržišnu vrijednost, a većina ih je u ispravnom stanju i može poslužiti da olakša život nekom piscu koji nema kompjuter.

Imate li stari računar koji više ne koristite?
Balkanski književni glasnik pokreće akciju prikupljanja računara za pisce koji sebi ne mogu da priušte ovakvo sredstvo za rad.
Ponude se mogu dostaviti na gojkov@balkanwriters.com, telefonom na 064-350-1-345 ili poštom, na adresu Dušan Gojkov, Marijane Gregoran 69, 11060 Beograd.
Dobrotvori van Republike Srbije takođe se mogu javiti na e-mail gojkov@balkanwriters.com. Njihovi računari biće dostavljeni lokalnim piscima.

I jedno obaveštenje uz ovaj poziv: prvi kompjuter, jedan lap-top, uručen je jednom beogradskom književniku. Akcija se nastavlja.

Bravo, Vaso! (ili: pregled “ženskog pisma” 2007)

Da odmah bude jasno: “žensko pismo” sam stavio između znakova navoda, jer mislim da nešto ili jeste ili nije (dobra) književnost, i da rodna, klasna, rasna itd. pripadnost autorke/autora niti dodaje niti oduzima na tom osnovnom kvalitetu.
Vasa Pavković u današnjem Politikinom Kulturnom dodatku objavljuje tekst pod naslovom “Žensko pero u senci“, u kojem primećuje da u književnokritičkim tekstovima, osvrtima, pregledima itd. ima upadljivo malo reči o delima savremenih književnica. U nagađanje o razlozima kojima bi se to moglo objasniti, Pavković se ne upušta, nego umesto toga daje svoju listu, često skoro sasvim prećutanih, po njegovom mišljenju najboljih knjiga pesama, pripovedaka i romana u 2007. Knjiga čiji su autori - autorke.
Iako u nekim detaljima ne delim Pavkovićeve ocene (a u nekim drugim sam sa njim saglasan), mislim da je gest koji je učinio vredan pažnje i pohvale.

Nesavremena razmatranja (2)

Ne mogu da odolim a da ne dodam i ovaj citat:

Umetnost kao ona koja priziva mrtve. – Umetnost, osim što ima zadatak da konzervira, takođe nanovo boji iščezle, izbledele predstave; ona, kada rešava taj zadatak, sklapa savez sa različitim dobima i ponovo vraća njihove duhove. To što ovde nastaje je doduše samo prividan život, kao iznad grobova, ili kao povratak dragih pokojnika u snu, ali bar na trenutak još jednom bivaju pokrenuta stara osećanja i srce zakuca po jednom inače zaboravljenom taktu. Sada moramo zbog te opšte koristi od umetnosti da osmotrimo i samog umetnika, i vidimo da on ne stoji u najistaknutijem redu prosvećenja i napredujućeg odrastanja čovečanstva: čitavog života on ostaje dete ili mladić i vraća se na stanovište na kome ga je obuzeo njegov umetnički nagon; ali osećanja prvih stepena života bliža su, kao što je poznato, onim ranijim vremenima, nego našem stoleću. I nehotice, njegov zadatak postaje da podetinji čovečanstvo; to je njegova slava i njegova ograničenost.

(Friedrich Nietzsche, Aus der Seele der Künstler und Schriftsteller, 147)

Nesavremena razmatranja

Uz danas pristiglo obaveštenje o pripremi tematskog broja časopisa “Nasleđe” (Univerzitet u Kragujevcu), posvećenog Ničeovoj filozofiji:

NietzschePesnik kao onaj koji olakšava život. – Pesnici, ukoliko i oni žele da olakšaju život ljudi, ili odvraćaju pogled od tegobne sadašnjice, ili pomažu sadašnjosti svetlom kome pomažu da u novim bojama baci svoje zrake iz prošlosti. Da bi to mogli, oni moraju i sami da budu na mnogo načina bića koja se osvrću unazad: tako da se mogu uzeti kao mostovi ka sasvim dalekim vremenima i predstavama, ka izumirućim ili izumrlim religijama i kulturama. Oni su u stvari uvek i nužno epigoni. Svakako, o njihovim sredstvima za olakšavanje života može se reći i nešto nepovoljno: oni utoljuju i leče samo privremeno, samo na trenutak; oni čak sprečavaju ljude da rade na nekom stvarnom poboljšanju svoga stanja, jer potiru i palijativno prazne upravo one strasti i nezadovoljstva koje nagone na delanje.

(Friedrich Nietzsche, Aus der Seele der Künstler und Schriftsteller, 148)

Još jednom: srpska književna laž

U rubrici pod naslovom “Srpska književna laž” kragujevačkih “Koraka”, jednog od poslednjih godina najzanimljivijih ovdašnjih književnih časopisa, objavljuju se izrazito kritički, polemički i agonistički tekstovi o književnom sceni i pojavama na njoj. U novom broju Sofija Živković, mlada pesnikinja i, kako se pokazuje, kritičarka sa stavom, komentariše opšti pad estetskih kriterijuma, posebno u izdanjima objavljenim preko interneta, i posebno u slučaju časopisa “Treći trg”. Dobra zapažanja, dobra realizacija.

Uvek je bilo časopisa kojima sadržaj uređuje poštar; savremeni vidovi komunikacije dopuštaju redakcijama da imaju zaista veliko poštansko sanduče. Isprazniti ga, ne mora da znači premestiti njegov sadržaj iz privatnog u javnu sferu. To važi i za časopise na papiru i one u virtuelnom prostoru. Ne radi se to samo zato što redakcije nemaju korpu za otpatke ili urednici ne znaju čemu služi taster na kome piše “Del”. Iz sto i jednog razloga se danas, kao i juče, objavljuje ono što ni uz najbolju volju ne može da se čita. I objavljivaće se.

Ali još dve stvari. (1) Pad kriterijuma ide ruku pod ruku sa padom kvaliteta ponuđenih tekstova, o čemu mogu da posvedočim iz prve ruke, kao čovek koji čita poeziju u našem najstarijem i još uvek jednom od najboljih časopisa (Letopisu Matice srpske). Jedno povlači drugo. (2) Ako časopisi ne bi objavljivali i lošije tekstove, šta bi onda objavljivali? Koliko bi časopisa opstalo, i koliko bi svezaka godišnje izlazilo? Što da čitam Radojčića, ako mogu da čitam Rilkea, reče jednom prilikom Saša Jerkov, ilustrujući obavezu kritike da se bavi savremenom nacionalnom literaturom. Zapamtio sam tu ilustraciju jer sam u njoj bio upotrebljen. Uglavnom, isto to važi i za časopise.

Mladi (ali i oni ne više mladi) pesnici i kritičari (i pesnikinje i kritičarke) treba da pišu i razmišljaju kao da u književnosti nema laži. A ima je, i pokatkad je nužna. Pristajemo na nju, tolerišemo je i proizvodimo. Ne mislim da je “Treći trg” u tom pogledu neki posebno negativan primer. Idealno bi bilo objavljivati pod pseudonimom, u malim tiražima, samo za upućene. Ili ne objavljivati, slati prijateljima s vremena na vreme nekoliko stihova ili odlomak proze. Književna istina prestaje kada iskoračimo iz književnosti.

Ernst Jinger, Približavanja: Droge i opijenost

Možete ovo shvatiti kao reklamu, a u stvari samo hoću da se pohvalim.

Ernst Jinger Knjiga je sačinjena iz 315 fragmenata raspoređenih u 36 poglavlja i pet delova: Pristup, Evropa, Orijent, Prelazi, Meksiko. Žanrovski, pravi pravcati hibrid: “Približavanja” su nešto između memoarske literature i filozofskog eseja. Jinger saopštava sopstvena iskustva i razmišlja o metafizičkom osnovu čovekovog ophođenja sa opijatima. Kao i većinu drugih dela Ernsta Jingera, i ovo okružuje oreol štiva za upućenog čitaoca.
Knjigu je objavio čačanski “Gradac“, kao četrnaesto izdanje u biblioteci “Cveće zla”, na preko 420 stranica. Distributer je beogradska knjižara “Krug“, kod koje se knjiga može kupiti ili naručiti za 650 dinara. Ima je, po istoj ceni, i na knjizara.co.yu.

beogradski.trg_007

Grad Beograd nema festival poezije, a festivali poezije predstavljaju jednu od najznačajnijih institucija kulture evropskih i svetskih gradova. Prvi beogradski festival poezije – beogradski.trg_007, od 3. do 5. decembra, okupiće pesnike i likovne umetnike najnovije generacije pod sloganom: TRGNI SE! POEZIJA! Read More »

Close
E-mail It