Uključih, maločas, bez krupnijih namera, televizor, kad na Javnom servisu neko dvoje rukovodilaca, hvale se gledanošću, ulaganjem, naplatom… U najboljem, mislio sam davnoprošlom, maniru socrealističke propagande. Mutavo, drugim rečima. Ukrućeno, s lošim akcentom.
Naplata u Beogradu ovolika, u Vojvodini onolika, u Kragujevcu nešto preko pola - a na jugoistoku “imaju problema”, jer je narod sirot. Tu me dotakoše.
Moje iskustvo je ovakvo: kad za javni servis nešto, ne daj bože, iz nekog razloga radiš, radiš za svoje zadovoljstvo. Za opštu stvar. Da se, zelen si još, afirmišeš. Za dž., dakle. Jer sirota je javna kuća. Nema ni da angažuje umivene i glagoljive, nego se samoreklamira.