Kakva nam je književnost, takva nam je i književna kritika, pa još malo gora. Malo je kritičara koji poseduju i ispoljavaju sve (ili bar skoro sve) što im je potrebno: dovoljno znanja, dovoljno kuraži, dovoljno razumevanja za ono o čemu pišu. Periodika iz faha objavljuje uglavnom akademske skice, nagoveštaje ozbiljnije analize, katkad dosadne čak i autoru koji je “predmet” kritike, ostali mediji neumerene hvalospeve ili čiste nebuloze, često u istom tekstu.
Zato me je obradovao prilog u novom broju “Zlatne grede” (mesečnik Društva književnika Vojvodine, košta 0 dinara i mogao bi se uz malo sreće naći u pojedinim knjižarama u Novom Sadu, Beogradu, Nišu, Zrenjaninu, Čačku i Užicu). Pod neutralnim naslovom “Jednim pogledom”, autor koji se potpisuje imenom (verovatnije pseudonimom) Stanislav Ml. Čorba, sa razumevanjem specifičnih poetskih problema i očiglednim poznavanjem konteksta, piše o zbirkama pesama Ane Ristović (”Oko nule”, Povelja, Kraljevo), Nebojše Vasovića (”Ni ljubavi ni hleba”, Povelja, Kraljevo) i Lasla Blaškovića (”Žene pisaca”, KOV, Vršac). Dvadesetak redaka, ne više, dovoljno je kritičaru i za lapidarni opis, i za okvirnu ocenu, i za suvislu primedbu.
Drugo lepo iznenađenje stiglo je sa jednog webloga. Ogromna većina književnih blogova nije ni za šta; ovaj se razlikuje. Mlada kritičarka Dragoslava Barzut piše o jednako mladom pesniku Siniši Tuciću i njegovoj knjizi “Nove domovine” (Narodna knjiga, Beograd). Jasno, otvoreno, zaokruženo. Da je samo još malo širi vidokrug, uzorno.
One Comment
Write a Comment»Dragi Sasa,
Mozes li mi poslati mejl adresu Jovana Zivlaka ili redakcije Zlatne grede da bih ga zamolila da mi posalje Zlatnu gredu u kojoj je objavljen taj tekst o mojoj knjizi? Trazila sam casopis u svim knjizarama u Beogradu i nigde ne mogu da ga nadjem - razgrabljeno je i ono malo primeraka sto je bilo.
Puno te pozdravljam,
Ana