Zainteresovan za aspekte “upotrebljivosti”, što je jedna od glavnih tema bloga Miloša Krnete, naišao sam na jedan tekst Jakoba Nilsena, koji govori o tri aspekta “digitalne podele”: podela po ekonomskoj snazi, po potencijalu upotrebljivosti i po onome što on naziva, približno, podelom po moći ili sposobnosti. Nilsenov zaključak, posle kratkog razmatranja izvora ovih linija razgraničenja, jeste da je prva podela najlakše rešiva, da postoje mehanizmi da se reši druga (samo nedostaje odluka da se to čini), ali je skeptičan u pogledu trećeg oblika “digitalne podele”.
U ovdašnjim uslovima, gde, prema nalazima Republičkog zavoda za statistiku objavljenim 21. decembra 2006, 26,5 % domaćinstava poseduje računar, a 18,5% internet priključak, ovim trima podelama treba da dodamo još jednu - ne znam kako da je nazovemo, kulturološkom ili socijalnom. Prema istraživanju Zavoda za statistiku, čak 56,8% ispitanika nikada nije koristilo računar, a u poslednja tri meseca to je činilo svega 33,6% ispitanika! Internet nikada nije koristilo 68,4% ispitanika. Za utehu, u apsolutnim brojkama, ona jedna trećina korisnika računara čini gotovo dva miliona stanovnika.
Pomenuto istraživanje obuhvatilo je i stanje u privredi. Procenti su ovde znatno veći nego kada je reč o stanovništvu. Manje od 3% preduzeća ne koristi računare u poslovanju, a 9,8% nema internet vezu.