Niko kao ti

Možeš zamisliti jutro
Koje dolazi uvijek poslije tebe
Na prstima ljepljivo
I plavo

Dugo si čekala
Odbrojavala svaki
Pokret moj i tren
Koji će odlepiti od prozor
Koji se
Vidi
Sam zatvara

Neću moći
Otvoriti svoju dušu
Svoje ruke spustiti
Teret odbaciti
Lako

Možeš ako hoćeš
Zamisliti jutro
Ali i ne moraš
Ja sam još
Uvijek tu

Slika

Posječeno šiblje
Pokošena trava
Nemoćna štrči
Stidna

Uzdah
Lovca
Bez milosti
Njuši krv

Lovac i srna
Škiljim prema suncu
Sram me nadrasta
A trava nemoćna
Srnu da sakrije
Posječeno
Pkošeno
Pokidao
Traje

Oluja

Vjetar
Divljak ruši
Prazne čaše
Jogurta

Lupanje veliko traje
Zaradjalog katanca
Lanca kapije

Osjećam to
Pomjeranje kroz vrijeme
Sobe narsle
U Zoru

Vjetar
Bestidnik
Drma svemirom

Onda kada treba

Pokisla u uglui sobe
Širiš svoja krila
Sagledavaš pogledom
Svoje rane

Ćutim pod jasdtukom
Stidim se
A pravim se ko da
Sanjam

Ne primjećuješ me
Suviše si daleko
Odletjela
Da bi bi ti
Ja bio potreban

Pokisla u uglu sobe
Onda kada treba
Mene nema

San

Pokisao onako lagan
Sručio se o naša
Nadanja koja
Ostaju kao trag
Na Ledu kukom
Zagreban

Provlači se
Drhtav
Žilav
Jadan
Onako naš