Srđan Orsić, ČETIRI PESME
13. mart 2009. | Kategorija: PesmeMediji
Na Rajhstagu se vijori
crven barjak proletera
na sve strane Berlin gori
(slika foto-amatera)
Međ’ crncima k’o sneg bela
uniforma je maršala
pokraj njega svita cela
(sekvenca iz kino žurnala)
Iz knjižare hicem prostim
u kabrioletu pogođen efektno
prve dame uflekan kostim
(u TV prenosu, direktno)
Berlinskog zida pad
Sadamove mere kaznene
u Africi beda i glad
(putem satelitske razmene)
Ratovi, poplave, cunami
nesreće širom sveta
za sve krivi smo sami
(posredstvom interneta)
Paklena pomorandža
Istina stoji pred svima sama
preko očiju skorena skrama
Neuk dok uči, nepošten sudi
nepismen piše, pametan ludi
Nadaren, sposoban, voljan i učen
udaljen, nestao, mrtav, pretučen
Kriv ili nedužan isto je nekom
propalitetu sa pendrekom
Paraplegičar masu vodi
pravo u bezdan (ka slobodi!)
Puca globus k’o čaša staklena
svakodnevice deo Pomorandža paklena
Prometej na Jadranu
Ležim na toploj steni
škiljim ka nebu
kroz senku krivog drveta
pohabanu šišarkama i Suncem
Mislim o svemu
gledajući ni u šta
talas me baca
još dalje u beskraj
Od plišanog revolucionara
postajem dobrovoljni beskičmenjak
zaljubljen u savršen sekund
ceo svemir u njemu
Galebovi kljuju gvožđe
bukagije tonu ka dnu
pozvan zrakom proviđenja
hodim preko mirne vode
Opraštam bogovima
sporim treptajem očiju
stepujući ka nebu
nasmešen grlim oblake
U formaciji gigantskog osmeha
ostavljam ih tako izvajane
kao poruku jednom dečaku
da žrtva ima smisla
Za piščevim stolom
Hodam u tvojim cipelama
preko Ciriha i Trsta
sporom šetnjom kroz Pariz
živim vlastiti Portret
Zaboravim na svoju misiju
krenem prečicom kroz život
tek viša volja me vrati
odredivši mi saputnika
Dva Stivena Dedalusa
vođena svojom muzikom
pogo pomognut pivom
dovede do tvog stola
Prezirući škrtu zemlju
izgorelu travu i kamen
zaljubiše se nesvesno u more
vetar i oronule fasade
Makni sad s glave šešir
skinimo naočare obojica
naspi i nama po čašu
da uživamo u lepoti sveta.
Pula, leto 2007.
(Iz zbirke Mesečar, SKD Prosvjeta Zagreb – Pododbor Dalj, 2008).
