Nagrada Stražilovo Ivani Gađanski i Vesni Egerić
12. avgust 2008. | Kategorija: VestiŽiri Brankovog kola za nagradu “Stražilovo” koji je radio u sastavu: Saša Nišavić, Ivan Lalović i Maja Belegišanin, doneo je jednoglasnu odluku da ovogodišnje priznanje za najbolje knjige objavljene u ediciji “Savremena poezija” Brankovog kola ravnopravno pripadne Vesni Egerić (za knjigu “Prolećni psalmi”) i Ivani Gađanski (za knjigu “Klinasto pismo”).
U obrazloženju odluke, date su ocene obeju nagrađenih knjiga, koje ovde prenosimo:
Mahom u muzici rimovanog stiha, ređe u slobodnom, pesme Vesne Egerić su psalmični vodič kroz vidljiva i nevidljiva stanja tela i duha, u stalnoj potrazi za epifanijskim principom jezika kao božanskog medijuma u dosezanju apsolutnog. U svemu što svet i priroda čoveku nude, pesnikinja prepoznaje trag Gospoda, jednako se ophodeći prema najsićušnijem, kao i najgromadnijem stvoru ili pojavi. Neprestano molitveno zazivajući spasenje za grešno ljudsko stvorenje, Vesna Egerić ukazuje na svetlost maternje melodije, na apotropojonsku moć svake napisane ili pevane reči.
Druga po redu knjiga poezije Ivane Gađanski, “Klinasto pismo” predstavlja uspešnu pesničku avanturu zasnovanu na veri da manjak reči tvori višak smisla. I kad nisu minijature, ove pesme plediraju za sveden izraz, za slike i prizore koji sami sebe preinačuju u kap suštine, u prosjaj saznanja sveta. Koliko lirska, toliko i intelektualna, ova poezija relativizuje kanonizovane oblike sveta, razlučuje bitno od nebitnog i uspostavlja ”poetski red” u rasulu ubrzane savremenosti. Intimna drama bića natapa okoštale datume stvarnosti i odašilja tzv. veltšmerc (svetski bol) kao meru doživljaja. Često groteskan do apsurda, svet biva razlogom za beg u sopstveni, u gnezdo talenta. Ivana Gađanski je pronašla i osvojila sopstveni kreativni pečat u poeziji kao visokoj duhovnoj disciplini.
Nagrada će Ivani Gađanski i Vesni Egerić biti uručena na 37. Brankovom kolu, 6. septembra, pred spomenikom Branku Radičevići na Stražilovu kraj Sremskih Karlovaca.
Mahom u muzici rimovanog stiha, ređe u slobodnom, pesme Vesne Egerić su psalmični vodič kroz vidljiva i nevidljiva stanja tela i duha, u stalnoj potrazi za epifanijskim principom jezika kao božanskog medijuma u dosezanju apsolutnog. U svemu što svet i priroda čoveku nude, pesnikinja prepoznaje trag Gospoda, jednako se ophodeći prema najsićušnijem, kao i najgromadnijem stvoru ili pojavi. Neprestano molitveno zazivajući spasenje za grešno ljudsko stvorenje, Vesna Egerić ukazuje na svetlost maternje melodije, na apotropojonsku moć svake napisane ili pevane reči.
Druga po redu knjiga poezije Ivane Gađanski, “Klinasto pismo” predstavlja uspešnu pesničku avanturu zasnovanu na veri da manjak reči tvori višak smisla. I kad nisu minijature, ove pesme plediraju za sveden izraz, za slike i prizore koji sami sebe preinačuju u kap suštine, u prosjaj saznanja sveta. Koliko lirska, toliko i intelektualna, ova poezija relativizuje kanonizovane oblike sveta, razlučuje bitno od nebitnog i uspostavlja ”poetski red” u rasulu ubrzane savremenosti. Intimna drama bića natapa okoštale datume stvarnosti i odašilja tzv. veltšmerc (svetski bol) kao meru doživljaja. Često groteskan do apsurda, svet biva razlogom za beg u sopstveni, u gnezdo talenta. Ivana Gađanski je pronašla i osvojila sopstveni kreativni pečat u poeziji kao visokoj duhovnoj disciplini.