Zlatko Pangarić o OMOTU SPISA Dragane Mladenović
23. jul 2008. | Kategorija: KritikaZlatko Pangarić
Dragana Mladenović OMOT SPISA, Fabrika knjiga, Beograd 2008.
Svest o tome da nam trebaju neprestano novi konteksti za lirsko (novi konteksti za osećanja, npr. kao kada se Bah svira u pop aranžmanu) prisutna je u teoriji, u svetu, i na književnim tribinama – ali da se neko poduhvati osmišljavanja novog konteksta – e to se već vrlo retko dešava, opasno je i neprofitabilno.
Kod nas još uvek postoji mit o čistoj poeziji, o čistom izrazu, o sveštenicima čistote i ispravnim sledbenicima. Svako odstupanje se surovo kažnjava ignorisanjem i proterivanjem na Internet! Postoji dobra poezija – ali i stvarno dobra poezija.
Još uvek su na snazi stari romantičarski kultovi prirode (savršeno božje delo – a ne i stihija koja ruši i kažnjava, podmukla, zarazna, otrovna, jednom rečju strana čoveku), lepote, Boga i nacije. Pesnici (pogotovo oni) se klackaju tu na pola puta između evolucije i Boga.
Dragana Mladenović jeste pesnik jednog novog konteksta. Živopisni i dirljivi životni fakti, stvari, reči, nabrajalice, brojalice, doživljaji, asocijacije, jezički obrti i dosetke, priče, itd. – sve to čini čovekovu ličnu realnost – nasuprot navodno prave realnosti. To je ona razlika koju uočavamo između istorijske udžbeničke lekcije o npr. Aušvicu – i priče nekog preživelog logoraša. Memorija takva kakva je kaže konačno šta postoji i kako postoji. Svet dakle postoji tako što je prošao kroz Draganu Mladenović, kroz pesnikinju, kroz ženu. Sve ostaje u fragmentima, čudno i fantazmagorično – ali to je tako za čitaoca. Unutar pesnika, ili čoveka, sve je spojeno mesom, čovekovom krvlju i otkucajima njegovog srca. Uvek između reči zjapi lična/intimna praznina ali samo zato što se ne može napisati/zapisati. Dragana Mladenović je svojim trikovima izraza uspela da dođe do pravog stanja stvari. Ona je napisala mnogo toga što obično ostaje skriveno i prećutano.
Kod Dragane Mladenović su reči poravnane sa stvarima, i u tome je na tragu Vaska Pope. Reči žive neki svoj život. Npr.: Hajde da se igramo kao besne / gliste (umesto uobičajenog: neko izvodi besne gliste). Nije to igra radi igre nego se želi pokazati kako funkcioniše naš lični misaoni tok.
Kada se ispeva pesma sa naslovom, početkom i krajem (za kraj se uvek čuva neka efektna slika), sa temom o kojoj se nešto i kaže – tada je to jedan intelektualni proizvod koji sa osećanjima, sa stvarnim emocionalnim doživljavanjem ima vrlo malo veze. Zapravo je postignut kontra-rezultat. To je poput holivudskog filma u kome posle silnih peripetija sve završava hepiendom, pa taj sladunjavi kraj ruši ceo zaplet (smisao filma), tj. proglašava i sebe i ceo zaplet lažnim. Ako je moguć bajkoliki završetak živeli su dugo i srećno onda se postavlja pitanje kako nastaju svi ti krvavi zapleti, nepravda, laž i nesreća? Kako se stvari zapravo završavaju? Konačno u kakvoj su vezi? Zašto toliko bezrazložne borbe kada je moguća i sreća?! Ili se želi reći ona stara biblijska da put do sreće vodi kroz dolinu plača, kroz pakao. Stvar je međutim u tome da konflikt postoji, da je postojao i da će postojati – pa je npr. pisanje ljubavne pesme laž, lažni posao i lažni rezultat. Još su strašnije tzv. rodoljubive i bogougodne pesme, poezija i pesnici.
Čovekova težnja ka idealnom, ka idealizaciji mora se temeljno i neprestano rušiti i ismevati. To nije lak i zahvalan posao. Ljudi koji nemaju umetničku žicu i nerv za savremeno ne mogu se načuditi tom našem poslu blaćenja i poružnjivanja života, koji je i inače težak i ružan – kažu oni. Današnji moderni pesnici su u strahovitom konfliktu sa tzv. javnim mnenjem, vladajućim iluzijama sreće i blagostanja, i dobrim delom svojih kolega.
Mladenovićeva nam kaže šta čini sluzavi poetski diskurs: negodovanje, žalbe, tužbe i kukumavke. Upravo je to diskurs spomenutog javnog mnenja i savremene estradne poezije.
Okvirna priča o otoku, otočanima, njihovom ustavu, spisima i javnom beleženju pesama – jeste nova/stara civilizacijska situacija uređenog i propisanog društva, sa adekvatnim mestom za filozofe i pesnike. Ipak svaki propis ili zakon jeste nešto beskrajno problematično – mada na prvi pogled izgleda baš suprotno. Zakonodavci misle da su zakoni jasni, precizni i razložni. Pesnikinja dočarava pravo stanje, dočarava nam njihovu neshvatljivost, fragmentarnost i bizarnost. Zamislite čoveka koji izlazi pred sudiju jer je popio čašu više sa hiljadu svojih ličnih razloga, opravdanja i okolnosti. Zapravo može se reči da je čitav njegov prošli život vodio do tog trenutka (to je faktički tačno). Sudija sa istom takvom predistorijom seda za sto i hvata se zakona. Zamislite Proces (reč proces je upotrebila i Mladenovićeva) u kojem se celokupni njihovi životi moraju svesti na reči kao što su da ili ne, jesam ili nisam, znam ili ne znam? Optuženom nije do kraja jasno zašto i ko ga optužuje. Zašto se oko toga digla tolika zavrzlama? Jasno je samo da se neki čudovišni i neuhvatljivi mehanizam suprotstavlja životu. Situacija je zbunjujuća jer ga taj isti mehanizam tera da krši pravila – i da ih istovremeno poštuje! Mi zapravo zbog te civilizacijske situacije nismo u stanju ni da se bavimo stvarnim životom.
Dragana Mladenović nam je ispričala čudnu priču o čudnom ostrvu i čudnim otočanima, prenela nam je njihove čudne priče/spise – ali zapravo je ta priča iščupana iz srca realnosti.
OVAKO ILI NIKAKO
(Draga) Dragana (Mladenović) (još draži) Zlatko (Pangariću), mada ste ponešto postigli, na žalost, a vaistinu (šalim se), i vi ste tu TEK negde na pola puta „da (a biti na pola puta je i pogubno i mediokritetsko. Zato je neophodno da dalje nezadrživo napredujete..) pomognete ljudima da se oslobode okova svake idealizacije“ (parafraziram Zlatka). Da, nju treba nemilosredno rušiti i ismevati, ali pre svega IGNORISATI na svakom koraku.
Ali, kako to Dragana misli da postigne kad joj se potkradaju, i to često čak, reči poput: slatko od lubenice, šumske jagode, višnje, kajsije („Slatko“) – /pa, nismo na pijaci/, ili mirisni plastovi sena („Dobro o kome se ne govori“), ili belo kao sneg („Vaistinu“).. itd..?!?!?!? Zar niste shvatili da NAM JE NEŠTO TAKO – N E P O T R E B N O – od sada pa na dalje.. Mi više nemamo razloga da lamentiramo nad tuđim poetskim predrasudama i prošlošću. Citram Zlatka: “.. Još uvek su na snazi stari romantičarski kultovi prirode (savršeno božje delo – a ne i stihija koja ruši i kažnjava, podmukla, zarazna, otrovna, jednom rečju strana čoveku), lepote, Boga i nacije. Pesnici (pogotovo oni) se klackaju tu na pola puta između evolucije i Boga.” Lepo Zlatko, izgleda kao da si shvatio, ali nisi, jer i ti se u svojoj kritici-hvalospevu Dragani Mladenović klackaš u istom besmislenom (snoring and boring) vozu. Ni ti ni Dragan još niste, u stvari, raskrstili sa mitom o “čistoj poeziji”. Shvatite – MI VIŠE NEMAMO NIŠTA SA TAKVIM REČIMA, SAMO NAM SMETAJU, SUVIŠNE SU I NADASVE ŠTETNE! NEMA VIŠE RAZLOGA DA SE FLERTUJE SA SVIM TIM OTRCANIM OTPADOM U IRONIJSKIM POIGRAVANJIMA SA NJIM! ZAR NE SHVATATE DA JE IRONIJA (KAO I SARKAZAM I, RECIMO, PARADOKS) PREVAZIĐENA KATEGORIJA?! SVE ŠTO (SAMO) ASOCIRA NA GNUSNE STARE MITOVE O POEZIJI TREBA ZABORAVITI, POKOPATI, I G N O R I S A T I! IGNORISANJE JE NAŠ PROGRAM, A APSOLUTNI ZABORAV – CILJ! Ko to ne shvati na vreme (tj. pre vremena ako je moguće) taj će uskoro biti zbrisam tj. ostaće na onoj drugoj strani ma koliko se inače intimno nje gnušao. Gde vam je nerv za savremeno? Ne dozvolite da ostanete na pola puta, a ostaćete ako se ne oslobodite ironije i ostalih nepotrebnih igara. U NAŠOJ POEZIJI TREBA DA CARUJE NIŠTAVILO, INTIMNA PRAZNINA KAO REALNOST PAR EXELANCE I POTPUNA SLOBODA OD SVEGA ŠTO MOŽE DA ASOCIRA NA BILO ŠTA LEPO (tj. “Lepo”) I SVETO (bljak!)! MI VIŠE NEMAMO NIŠTA SA PROŠLOŠĆU – ONA ZA NAS NE POSTOJI, što pre ovo shvatite imaćete pre i priliku da napišete nešto što je svima nama zaista potrebno, sve drugo je gubljenje vremena. Vama sam se obratila, jer bi mi bilo iskreno žao da se i dalje trošite na uzaludnim i već prevaziđenim putevima. Oslobodite se, inspirišite se, učite recimo za početak, tako što ćete čitati super-realne natpise (i gledati odgovarajuće ilistracije) u javnim toaletima (ako vas ovaj moj jednostavni i dobronamerni predlog bude, i za trenutak, zbunjivao ili čak vređao, što se nadam da neće biti u vašem slučaju (jer vi ste “dečki što obećavate”) razmislite dobro koliko vas mnogo toga deli od oslobođenja od svih predrasuda – i lišavajte ih se – što pre, ako mislite da napredujete i budete u budućnosti, koja stiže svetlosnom brzinom, priznati, poznati i što je najvažnije zapamćeni.)
S dobrim željama vaša
Biljana Srbljanović
p. s. Evo, za primer, mixovala sam obecavajuce delove iz Draganinih “pevanija” i neke simpatične dodatke kao mogući putokaz za sve ovo o čemu sam vam pisala (a sve bez ikakve, naravno, ambicije da se mešam u vašu branšu), a reč VAISTINU (koju, jasno, po svaku cenu treba izbaciti!) sam ipak ostavila ciljajuci (i opominjući ponovo da je nepotrebna) na onu vašu ironijsku, a prevaziđenu, potrebu da koristite slične poštapalice.
TETKE I (NEREDOVNE) MENSTRUACIJE
I (REDOVNE) ESENCIJE
(transsexyalitu is my priority, VAISTINU)
Ma, uspori majstore
Ja sam (samo) žena sa ležećim policajcem
Zaštiti svoje amortizere
Ležeći policajac
Vreba (da vas kara NEPRESTANO)
VAISTINU
Obljubio sam majku
U snu
I osetio unutra nešto neobjašnjivo primamljivo
Crveno i lepljivo
Sve to dok
Smo pili rakije dedova uzemljene medovine jutarnje mamurluke
Rasole (i) gazili (GUZILI, brate,e..GUZILI) kumove slame kajsije komšijske zečeve silovali tri (hi, hi, hi..)
kćeri
Majke tukli stričeve švalerke sekirom delili tuđe kuće jebali
sestre Sestrinske bašte palili suve pašnjake tavane i oči i očeve
volove
S jeseni je Petar najmlađi od nas na Goliji progutao oštar
kamen (a)
ja sam teglio ranac pun smrznutih polutki za ujaka
(koji zivi na Goliji, mozda, ah..mozda)
VAISTINU
(NA ŽALOST) Poslednje dobročinstvo učinila je
Jula 2001. kada je ratniku
Ahmedu popušila kitu
VAISTINU (mmm..)
Svaki vid parenja s pernatim životinjama
Strogo je kažnjiv
NA ŽALOST
(mame mi i njene raskokane vulve, a VAISTINU)
Govno anđela
Nikako da smognem hrabrosti da mu
priđem
I pomirišem
(NA ŽALOST, naravno zezam se,
Jer sam ga ŽUDNO UDISALA/O
i to sve vreme –VAISTINU!!!!!!!!!!!!!!!)
Gde li se Bilja napila?
Nek vodi na piće!
Može Ivane, vodim te na piće,
ti pij šta voliš, a ja ću sokiće.
Uvek pijem samo sokiće i iskreno mi je žao što si (makar i u šali, da li?) pomislio drugačije.
O napisanom mislim to što sam rekla. Draganine pesmičice (i svih “drugih” Dragana, i ženskih i muških, uslovno rečeno) sjajno bi bile unapređene (tj. više nas ne bi mučile nepotrebnim stvarčicama) kada bi moji dobronamerni predlozi bili usvojeni. Čemu naslage licemerja, čemu, i u dalekim asocijacijama, neke prevaziđene čežnje, dosadne reči, isečci tzv. lepih slika..?? Zar da zbog toga zanemarimo nove ciljeve u poeziji???
Ivane, zar ne?
Prihvatam poziv, zaista.
Ali da znaš da bi mi samo nešto žestoko moglo da pomogne u shvatanju
nove duhovnosti koje Ti, kako kažeš, dobronamerno nudiš. Preporučuješ da se pesnici inspirišu u javnim toaletima. I šta sa tom inspiracijom? Tu ne bi, prihvatićeš, bilo anđela, već samo ono što treba da se “žudno udiše”. Shvatam tvoju polaznu ideju da bi trebalo da se, konačno, napravi otklon od patetike, od anahrone umetnosti, pogrešnog pristupa tradiciji itd, jer XXI vek je, ali sve to može na drukčiji način, drugim instrumentarijem, bez onog “obljubio sam majku u snu” ili parenja sa pernatim životinjama. Da li je cilj poezije da čovek izgubi svoje ljudsko lice?
Pozdrav.
Draga Biljana (Srbljanović) drago mi je što si napisala ono što si napisala. Sada je rečeno nešto o čemu će se moći razmišljati – dakle o čemu će moći razmišljati i oni koji se slažu i oni koji se ne slažu. Ja sam pisao kritiku tako da zainteresujem ljude za Draganinu knjigu, i to je domet kritike/prikaza.
Pogledaj moju prošlogodišnju zbirku pesama ’’Moja fizika’’. Naći ćeš je ovde na Sajtu među pdf knjigama. Mislim da je dobar deo pesama napisan upravo onako kako ti smatraš da treba pisati poeziju.
Što se tiče ironija smatram da je ona neotklonjivi nus-proizvod. Isto kao što i ti verovatno svako jutro staneš pred ogledalo da bi obavila higijensko-estetske poslove. Možemo koncept ’’lepote’’ prezirati i ignorisati ali ne možemo pred ljude izaći bez lepe frizure, lepih zuba, itd. Dakle ako se u pesmama pojave i ’’prezrene reči’’ to je zbog konteksta i shvatanja, to je prosto neotklonjivo. Pesme se pišu za čitaoce. Potrebno ih je nekako uvesti i privesti svojim idejama. Ne znam kako bi to inače mogli drugačije uraditi.
ovo nije biljana srbljanovic.
ovo je samo neuspeli pokusaj preuzimanja njene retorike.
KAD NEKO NIJE U STANJU DA PRONAĐE NEŠTO SUVISLO ŠTO BI
MOGAO DA KAŽE O NEKOJ TEMI, PA ONDA POSEGNE ZA KVAZI
ARGUMENTIMA, TJ. “AD HOMINEM” ŽALOPOJKAMA NA TOG I
TOG I NAPADIMA NA NJEGA – ŠTA MU REĆI? U OVOM SLUČAJU,
ETO, OSPORAVA SE MOJ IDENTITET, ZAMENJUJU TEZE.. SAD
JE VALJDA BOLJE DA SE PRIČA DA LI SAM JA JA, ILI ODJEDNOM
NISAM JA.. PA, JOŠ I DA LI JE TAJ NEKO NAVODNO, I NARAVNO “NEUSPELO”,
POKUSAVO DA ME IMITIRA.. JADNO, JADNO..
DOMINE, DOMINE, ISPRAVLJAJ SE NE I PADAJ VIŠE (TAKO NISKO), JER ĆU
SADA JA OZBILJNO DA POSUMNJAM U TVOJ IDENTITET, ZA KAZNU.
UOSTALOM, EVO BEĆ MISLIM DA TI NEUSPELO PREUZIMAŠ DOMINO RETORIKU,
I TO SUPER JADNO I NEUSPEŠNO.
NE ZAMARAJ VIŠE DOSADNIM PRETPOSTAVKAMA I GLUPIM ZAKLJUČCIMA.
P. S. POGLEDAJ, ZA PRIMER, KOMENTARE DRUGIH NA OVU TEMU I UČI SE
DA RAZMIŠLJAŠ.
i dalje nisam ubedjena… naprotiv. ovaj isuvise ruznan, nekontrolisan i uvredljiv ton me jos vise uverava u ovu prevaru.
nadam se da znas koliko je to opasno. i nisko.
zauzela sam poziciju upitanosti, nema niceg super jadnog i neuspesnog ili uspesnog u tome.
a sada o TEMI:
Shvatite – MI VIŠE NEMAMO NIŠTA SA TAKVIM REČIMA, SAMO NAM SMETAJU, SUVIŠNE SU I NADASVE ŠTETNE! NEMA VIŠE RAZLOGA DA SE FLERTUJE SA SVIM TIM OTRCANIM OTPADOM U IRONIJSKIM POIGRAVANJIMA SA NJIM! ZAR NE SHVATATE DA JE IRONIJA (KAO I SARKAZAM I, RECIMO, PARADOKS) PREVAZIĐENA KATEGORIJA?! SVE ŠTO (SAMO) ASOCIRA NA GNUSNE STARE MITOVE O POEZIJI TREBA ZABORAVITI, POKOPATI, I G N O R I S A T I! IGNORISANJE JE NAŠ PROGRAM, A APSOLUTNI ZABORAV – CILJ! Ko to ne shvati na vreme (tj. pre vremena ako je moguće) taj će uskoro biti zbrisam tj. ostaće na onoj drugoj strani ma koliko se inače intimno nje gnušao.
- prepotentno i razocaravajuce.
Drugo, stari mitovi su i dalje na snazi u Srbiji, na zalost. Ponavljam, na zalost. Prema tome treba se sa njima obracunati. To je potrebno. Neprekidnim dekonstruisanjem, izvrtanjem tih zakonitosti, parodicnim razlaganjem, triumfalnom ironijom i konacno subverzijom. Ignorisanje je neodgovorno. A resenje koje nameces (zapovedas i pretis?!) u vidu nihilizma je infantilno, narocito od nekoga ko je vrlo angazovan i politican i ko se stalno obracunava sa duhovima proslosti i sadasnjosti.
“…Prvi ide Stratimirović, u čakširama i gunju, sa šubarom na glavi. Iza njega Glogov, u istom
autfitu. Obojicu prati Jovan, šajkača i odelo. Radi što mu se kaže i pokaže.
Stratimirović drži pušku uperenu u vis, za koju je vezana zastava. Vetra nema, a nema ni
promaje, pa zastava nikako da se razvije, već tako smuljano pada niz pušku. Jovan rukom, na ramenu pridržava motku od ražnja, na koji je nabijen pečeni vo. Glogov steže drugi kraj ražnja, posrće pod težinom tereta i trenutka…”
jel’ ti ovo poznato, Biljana? mozda se i tebi isuvise cesto potkradaju reci tog tipa?
pozdrav
Hajde, hajde, nemojte da prestajete , molim vas!!! Biljana nam pukla skroz! Biljana, ženo božija, šta ti bi?!
Da li je onaj Biljanin poziv na savremno nešto zaista savremno? Čini mi se da njim dolazimo do situacije u kojoj su samo određene stvari poželjne a sve druge nepoželjne, pa će sve druge biti “zbrisane”, zato što “svima nama nisu potrebne”(!?), jer predstavljaju “gubljenje vremena”. Meni se pre ovakva situacija čini zastarelom i tradicionalnom. Borimo se protiv tradicionalnog – koje je u svojoj osnovi jedno-umlje – time što propagiramo novo jednoumlje?
A ko se bori protiv tradicionalnog i zašto? Biljana je bar ponudila taj suprotni pol, bez obzira na to da li je takav pristup prihvatljiv ili neprihvatljiv. Devojka brani svoj stav. Poštujem, iako se sa istim ne slažem. Ponudute rešenja, ali bez adrenalina.
Ne mislim da je to suprotan POL. To bi onda značilo da ovde imamo isključivo dva pola. Ovaj suprotan pol ovde nije suprotan po nekom diktatu same ove stvari, već po slobodnoj interpretaciji. To znači da može postojati MNOGO SUPROTNIH POLOVA onom tradicionalnom (kao i svakoj drugoj stvari). Tako da Biljana ovde u stvari nije ponudila “taj suprotni pol” već jedan od suprotnih polova.
Za mene savremeno mora da bude otvoreno i u osnovi pluralno. Postavljanje jednog odlučujućeg i apsolutnog kriterijuma na osnovu koga ćemo doći do toga da ta i ta stvar “svima nama nije potrebna” za mene je neprihvatljivo. Sve mi to zvuči pomalo jezivo. Šta je onda sledeći korak, zabranjivanje tih knjiga koje su “nam svima” nepotrebne?
Zato mi se dopada Draganin postupak. Jer njena dekonstrukcija nema za cilj da pokaže šta je ono što svima nama treba da se dopada. Već ona podriva ono što je u Srbiji još uvek dominantno i gotovo okorelo, otvarajući prostor za nove poglede.
Prihvatam.
DOMINE, DOMINE, ČESTITAM. NAPREDOVALA SI OD PROSLI PUT, MINIMALNO, NA ŽALOST, ALI TREBA POZDRAVITI TVOJE NAPORE. IPAK, JEDNO PITANJE I TO U TVOM “AD HOMINEM”, ILI PRIMERENIJE – “AD DOMINEM” STILU. ŠTA SI TI TO TAKO RUŽNO, UVREDLJIVO (ITD., BLA, BLA..) VIDELA, OSETILA U MOM TONU OBRAĆANJA TEBI? BIĆE DA PROJEKTUJEŠ NEKE SVOJE PROBLEME NA POGREŠNOM MESTU. PLUS, KAD TOME DODAMO TVOJE MORALISANJE (NA NAVODNE “NO, NO” POSTUPKE), A SVE UPAKOVANO U TOBOŽNJU DUBOKU ZAPITANOST KOJA TRANSCENDIRA, PO TEBI NARAVNO, BILO KOJE DOVOĐENJE U PITANJE NJENE OPRAVDANOSTI ILI NEOPRAVDANOSTI.
ŠTA REĆI? OSIM, REŠAVAJ SVOJE PROBLEME MIMO POLEMIKA O POETSKIM TEMAMA.
A, SAD.. POSLUŠALA SI ME, I PONEŠTO REKLA O TEMI. ALI ODMAH SI, U SAMOM STARTU, SVE POGREŠNO SHVATILA, DA JA NEŠTO ZAPOVEDAM, NAREĐUJEM, ČAK PRETIM.. HA..HA.HA..HA.. MILA DOMINE, DA TI OTKRIJEM – MALO SAM SE SAMO OZBILJNO NAŠALILA. U PESMICI RECIMO (INAČE ČISTOJ KOMPILACIJI DRAGANINIH STIHOVA OBJAVLJENIH NA “METAFORI”, A KOJI ČINE 99% “MOJE PESMICE”) JA SAM DODALA SAMO NEŠTO SOLI (KOJA JE, OČIGLEDNO, PALA NA NEKE TVOJE RANE, ALI, REKOH TI, REŠAVAJ TI TE PROBLEME NA DRUGOM MESTU) U PROCENTU 1%.
DA SI PAŽLJIVO PROČITALA ŠTA SAM NAPISALA SHVATILA BI (VALJDA) I DA NEMAM BLAGU
NAMERU DA SE JA MEŠAM U “PESNIČKU BRANŠU”, JA SAM SAMO KOMENTARISALA (U TEKSTU
U CELINI, I U “PESMICI” KAO TZV. PRIMERU ) KORISTEĆI PRINCIP “AD ABSURDUM”, ILI DOVODEĆI – DO APSURDA, ISKUŠAVAJUĆI KRAJNJE GRANICE JEDNOG PRAVCA, A TO JE UVEK KORISNO. RASČIŠĆAVA MAGLE, AKO IH IMA, ILI PRUŽA DRUGI KORISTAN MATERIJAL ZA RAZMIŠLJANJE.. VALJDA JE TO DOZVOLJENO, DOMINE? SAMO PITAM, NE VREĐAM.
NA KRAJU, A NAJBITNIJE – MENI. POKUŠAVAŠ, UPINJEŠ SE, DA POLEMIŠEŠ (OPET NA SVOJ DOSADNI “AD HOMINEM”- “AD DOMINEM” NAČIN) SA MNOM (!! KAKVA NAIVNA DRSKOST !!,
MADA PRIZNAJEM I LJUPKA) NAVODEĆI REČI IZ MOG DELA, I TO, NIGDE DRUGO, DO U POLEMICI O ČISTO PESNIČKOJ TEMI! EJ, DEVOJKO SA VETROM U KOSI, PARDON, GLAVI! NASTOJ, ZA POČETAK, DA NAUČIŠ NEŠTO O DRAMI KAO POSEBNOM KNJIŽEVNOM RODU.
A KAD TO USPEŠ POLEMIŠI TI I O KOMEDIJI, TRAGEDIJI, OVAKVIM ILI ONAKVIM REČIMA I IDEJAMA, ALI VEZANO ZA NEKU TEMU KOJA SE TIČE – DRAMSKIH TEKSTOVA.
POZDRAV SVIMA, KOJI SU SHVATILI, A I TEBI KOJA NISI.
Prekrajanje pesmama, kakvo je ovde izvela navodna B. Srbljanovic je CIST BEZOBRAZLUK. Dostojan ni manje ni vise nego ONOG njenog rodjaka, pesnika… A kad nam jos iz tog smrdljivog eklekticnog lonca izvuce zakljucke o pesmama iz nemalog opusa jedne mlade pesnikinje, a pride je izvestan knjizevni autoritet i jedna od celebrity koja ima prostora da oblikuje kulturnu javnost, to postaje stvar bez presedana.
Ta vrsta egocentrizma i nebrige za druge se ne da opravdati nikakvom kao novom, sa njenih visina oktroisanom poetikom. Ili nekom kao urbanom ideologijom, koja je urbana u smislu urabnosti prolaza na Zelenom vencu.
Nadam se da OVA NAKAZNA stvar nije zaista delo prave B. Srbljanovic.
Da stvar bude gora, upravo D. Mladenovic je autorka koja svojim pesmama natkriljuje ’savremeno’ i urbano u punom znacenju. Pangaric se, cini mi se, malo izgubio u tumacenju njene nove zbirke i nekako to nije dovoljno istakao. A potonji Srbljanovickin pokusaj da se njoj pripise puko ironisanje etno motiva i atavizama je cista glupost. Mladenovicka se obraca modernom citaocu, pise o dubiozi svakodnevnog i ima sirok, postmodernisticki zahvat koji ne mora da falsifikuje stvarnost, da je preudesi da bi o njoj govorila (kao sto ovde neko sebi prekroji pesmu pa je analizira). Ona se od armije pesnika i razlikuje po tome sto ne krece od falsifikata.
A sta nam porucuje nasa ambasadorka, ups .. celebrity sa svojim preporucenim NOVOGOVOROM? Zar treba da sahranimo sve autore koji hvataju svet onakav kakav jeste zato sto ga autoriteti vide drugacije?
Pokusaj da se ova poezija prepravi i uklopi u banalni ego trip jedne, po svemu sudeci propale politicarke je dostojan da se zove kritikom koliko i svetonazorni govnjivi izvor Srbljanovicke sa zida javnog WCa (oh, radjamo li se to u bolu, misli se zaista na famozne AD kapi: rekoh sa pravom “politicarke propale”, al na izborima, sto je, izvesno, dvomilionski ad hominem udarac od koga se nije bas najbolje oporavila, jer po ovim svojim Jeremic&Scepanovic&CO postupcima moj omiljeni dramaturg izgleda pretvorio u tipskog knjizevnog govnara iz Francuske, samo sto je skriven drugom, inace ok ideologijom).
Biljana, sta Vam je? Ugazili ovih dana u “govno andjela”?
pseudo Biljana,
na tvoj post je toliko tesko odgovoriti s obzirom na njegovu tesku neartikulisanost i razgoropadjenost. kad se otklone halucinacije i deplasirano psihologiziranje, ostaje samo jedna vristeca sujeta.
::NA KRAJU, A NAJBITNIJE – MENI. POKUŠAVAŠ, UPINJEŠ SE, DA POLEMIŠEŠ (OPET NA SVOJ DOSADNI “AD HOMINEM”- “AD DOMINEM” NAČIN) SA MNOM (!! KAKVA NAIVNA DRSKOST !!,
MADA PRIZNAJEM I LJUPKA) NAVODEĆI REČI IZ MOG DELA, I TO, NIGDE DRUGO, DO U POLEMICI O ČISTO PESNIČKOJ TEMI! EJ, DEVOJKO SA VETROM U KOSI, PARDON, GLAVI! NASTOJ, ZA POČETAK, DA NAUČIŠ NEŠTO O DRAMI KAO POSEBNOM KNJIŽEVNOM RODU.
(ko jos tako razgovara?!?)
usudjujem se da polemisem sa tobom i u tome ne vidim nikakvu drskost.
da naucim nesto o drami kao posebnom knjizevnom rodu? to je sve? ovo je polemika o CISTO PESNICKOJ TEMI? (lol)
citirala sam te (hocu reci Biljanu) iz vrlo jasnih i ociglednih razloga: da bih dokazala kontradiktornost i kontroverznost tvojih stavova.
ako su nam te reci -NEPOTREBNE (ZABORAVITI, POKOPATI, I G N O R I S A T I! IGNORISANJE JE NAŠ PROGRAM, A APSOLUTNI ZABORAV – CILJ!) – od sad pa na dalje, kako to da su ‘tebi’ u drami (kao ‘posebnom knjizevnom rodu’) – POTREBNE? i opravdane?
zasto opravdavas flert sa tim otrcanim otpadom u drami?
pitam te (iz radoznalosti) jos jednom kako drama kao ‘POSEBAN knjizevni rod’ trpi tradicionalno-arhaicni vokabular, a poezija ne, bilo da ga afirmise ili potkopava.
dakle, postoji li vokabular svojstven poeziji i onaj rezervisan za dramu? odnosno jezik koji je svojstven odredjenom zanru?
to sto si ti prekrojila Draganinu pesmu je bilo krajnje nepotrebno, jer Draganina poezija (koju ti nisi citala, ili jesi, ali samo ovlas i nedovoljno, ipak ne mozes da imas neki uvid u njen rad na osnovu par pesama sa metafore) sasvim dobro funkcionise i bez tvoje soli i tvojih putokaza.
SLATKO SI ME NASMEJALA DOMINE. DRMA TE DRAMA, ZAR NE? OPET SI ME POSLUŠALA, DOBRO JE TO – DA SE MALO EDUKUJEŠ, POD STARE DANE.. BOLJE IKAD NEGO NIKAD..
A, SADA PROUČAVAŠ KOMEDIJU, JE LI, ZAR VEĆ? LEPO, NEMA ŠTA.. PA SI JOŠ DODALA GAS – JER, TO ŠTO SI NAPISALA JE PRAVA BURLESKA I TO TRAGIKOMIČNA (POIGRAVAŠ SE ŽANROVIMA, DOK TI VETAR DUVA U KOSI, ODNOSNO GLAVI, NESTAŠNA DOMINE).
TEBI SE SVIĐAJU DRAGANINE TZV. PRESME. ALI, TO JE TVOJ PRIVATNI PROBLEM, STVAR TOG (NE)UKUSA I POSLEDICA TVOG LIČNOG DRUŽENJA SA NJOM. IMAŠ TI PRAVO NA TO, NARAVNO, ALI NEMAŠ PRAVO DA, KADA POKUŠAVAŠ (ČITAJ – BEZUSPEŠNO SE UPINJEŠ) STVARNO I ARGUMENTOVANO DA POLEMIŠEŠ O TEMI, NAMEĆEŠ SVOJ STAV KAO NEPRIKOSNOVENU PREMISU.
TI IMAŠ SVOJ STAV (O TOME DA JE DRAGANA NAPISALA NEŠTO IZVANREDNO VREDNO) ALI, LAKOMISLENA DOMINE, NEMAŠ PRAVO DA POLAZIŠ OD NJEGA KAO OD ISTINE OBAVEZUJUĆE ZA SVE. DO TAKVE (EVENTUALNO) OBAVEZUJUĆE ISTINE SE DOLAZI, A NE POLAZI SE – KAO DA JE ONA VEĆ TU. AKO JE I, PRETPOSTAVIMO, BAŠ TO ŠTO TI UMIŠLJAŠ – TAKVA ISTINA, ONDA SI DUŽNA DA NAM JE POKAŽEŠ, NEOPHODNIM OBRAZLOŽEINJIMA. NE MOŽEŠ DA UZIMAŠ, ZDRAVO ZA GOTOVO, SVOJ PRIVATNI STAV KAO NEUPITNO ISTINIT. MEĐUTIM, TI SI “DUBOKOUMNO” POŠLA BAŠ OD NJEGA, U POKUŠAJU DA MI NEŠTO ODGOVORIŠ I PROMUCAŠ O TEMI, KAO DA JE ON VEĆ TA NAJVEĆA ISTINA. ŠTA, VALJDA SI SMATRALA DA TAKVE BITNE STVARI TEBE NE OBAVEZUJU, DA DRUGIMA MOŽEŠ DA POTURIŠ SVOJE KUKAVIČIJE JAJE, A DA ONI TO NEĆE PRIMETITI? MADA, RAZUMEM, TI PRVA TO NISI PRIMETILA. ZATO, TREBA DA PROUČAVAŠ, POD HITNO, I NEKI UDŽENIK IZ LOGIKE. MOŽDA ĆE DA TI POMOGNE, MOŽDA.
ZLOUPOTREBLJAVAJUĆI UPRAVO POMENUTU NEBULOZU, TI MI ZABRANJUJEŠ DA IZNOSIM SVOJE MIŠLJENJE, DODAJUĆI ČAK DA NEMAM PRAVO NI DA ZUCNEM, DOK NE PROČITAM SVE ŠTO JE TVOJA DRUGARICA DRAGANA IKADA NAPISALA ( A TO JE NARAVNO NEŠTO IZVANREDNO).
PA, DA TI NACRTAM.. RECIMO, DOĐEŠ TI U NEKI RESTORAN NA DOBROM GLASU, KAD – SUPA, KOJU SI NARUČILA NEKAKO BLJUTAVA (NEMA SOLI). ŽALIŠ SE KELNERU, ON TE UVERAVA DA JE NAJBOLJA SUPA BAŠ TAKVA, BEZ SOLI, JER ON TAKO VOLI. TRAŽIŠ ŠEFA SALE DA REKLAMIRAŠ, A ŠEF SALE TI KAŽE: “NEMATE PRAVO NA TAKAV STAV, NISTE PROBALI SVE ŠTO MI NUDIMO, A TO JE IZVANREDNO”! DA LI BI GA POSLUŠALA DOMINE? DA LI BI POJELA SVE ŠTO ONI NUDE, JER ODJEDNOM NEKAKO NE VERUJEŠ SOPSTVENOM ČULU UKUSA?
ILI, PROBAŠ CIPELE U PRODAVNICI, A ONE LOŠE, GRUBE.. ALI, PRODAVAC TI KAŽE:”NEMOJTE MOLIM VAS TAKO, VI NISTE PROBALI SVE NAŠE CIPELE, A ONE SU ODLIČNE! DOK SVE NE PROBATE NEMATE PRAVO DA LOŠE PRIČATE O OVIM CIPELAMA, KOJE STE UPRAVO PROBALI”!
ILI, NA PRIMER, HOĆEŠ DA JEDEŠ ČOKOLADU, ODGRIZEŠ JEDNU KOCKICU, A ONA NEUKUSNA, POKVARENA, I TI JE ISPLJUNEŠ.. ILI TI NE RADIŠ TAKO, DOMINE, NEGO VEROVATNO POJEDEŠ CELU TAKVU POKVARENU ČOKOLADU. BRAVO. UPRAVO TO SI I MENI PREPORUČILA.
TI SI ME ČAK UPOZORILA DA NIKAKO NE SME DA MI SE DESI DA MI SE SLUČAJNO NE DOPADA, BAŠ, ONO ŠTO TI SMATRAŠ VREDNIM. A I DA MORAM DA SE SILUJEM, SVE DOK TO NE UTUVIM U GLAVU, KONZUMIRAJUĆI BAŠ SVE ŠTO NAIPSALA DRAGANA (A I TI O NJENIM ŠKRABOTINAMA). ETO, TO SU TVOJI “ARGUMENTI”.
ONAJ KOJI ČITA POEZIJU JE NJEN KONZUMENT, KONZUMENT TOG PROIZVODA, NJEGOVA MUŠTERIJA, I KONZUMIRAĆE ŠTA MU JE VOLJA I KOLIKO MU JE VOLJA. TO JE NJEGOVO POTROŠAČKO PRAVO. JA ĆU, SHODNO TOME, ČITATI PESME KOJE JA HOĆU I KOLIKO HOĆU. ONE SU KAO POETSKI PROIZVOD, PONUĐENE DA BUDU KOMENTARISANE NA SLOBODNOM TRŽIŠTU UKUSA I IDEJA. ČAK, U OKOLNOSTIMA DOBROG POSLOVANJA, OPŠTE JE POZNATO DA JE MUŠTERIJA ILI KONZUMENT UVEK U PRAVU, ŠTO TREBA SHVATITI KAO – IMA PRAVO NA SVOJ STAV! IMAŠ I TI, ALI.. U TVOM SLUČAJU, TI SAMA SEBI DAJEŠ NEKO EKSKLUZIVNO, A AUTISTIČNO PRAVO DA SUDIŠ – DA JEDINO VREDI ONO ŠTI JE TEBI MILO.. MA, IMA DA BUDE SAMO KAKO TEBI (I DRAGANI) ODGOVARA – I KVIT.
DOMINE, DOMINE, NA KRAJU, UZ SVE GLUPOSTI KOJE IDU S TOBOM, UZELA SI I ODGOVARAJUĆI PSEUDONIM – U MNOŽINI – DOMINE. NO, SVE
MI SE ČINI DA SE IZA TOG DOSADNOG PSEUDONIMA KRIJE (OPASNA, TERORISTIČKA-HA,HA..) GRUPA PENZIONERA KOJIMA SU ZA DOMINE VEZANA NJIHOVA NAJVEĆA UZBUĐENJA (TAJNA VEZA IZMEĐU ADRENALINA I DOMINA, DRAGA DOMINE). VALJDA SU VAM ONE BELE TAČKICE NA DOSADNIM, CRNIM, MALIM PRAVOUGAONICIMA JEDINE SVETLE TAČKE U ŽIVOTU.
POZDRAVI SVE SVOJE DRUGARICE I DRUGARE PENZIONERE.. (I SENILNE IZBEGLICE IZ ZDRAVOG RAZUMA, ŠTO BAZAJU POSVUDA I REDOVNO UGAZE PRAVO U ….. DRAGANINOG ANĐELA, DO GUŠE, ALI TO ODMAH ZABORAVE, ALI BIĆE I DA IM ONO DIVNO MIRIŠE, PA PONOVE TAJ PROCES BEZBROJ PUTA)
LAKU NOĆ, DOMINE!
(NA SPAVANJE, JER TAMNA JE NOĆ – DOMINA GOLO-PRAZNO).
Jadne li rasprave…Sve skupa… O prosecnoj poeziji.
Nemoguće je da je ovo napisala Biljana Srbljanović. Ovo je vrlo ružno i nisko. Trebalo bi proveriti ko stoji iza tog imena.
‘biljana’, how low can you go?
da proveravam identitet autora niti umem niti bih želeo, ali mogu da zatvorim diskusiju, mada imam utisak da se diskusija zatvara sama od sebe, a ostaje, to što već ostaje, a što ne zasnivaju pesnici.
MOLBA ZA S.R. i DRUGE AUTORE METAFORE
Postovani S.R,
molim Vas da ipak pokusate da otkrijete ko se u nizu bezocnih komentara predstavlja kao nasa poznata dramska spisateljica Biljana Srbljanovic. Podsecam Vas da je to vrlo lako izvesti pomocu zabelezene IP adrese i uz tehnicku podrsku Vaseg provajdera.
Razlozi za taj neprijatan, ali jednostavan postupak prevazilaze irelevantnost neumesnih dopisa navodne Srbljanovicke. Oni ne leze samo u pukoj znatizelji nas nekolicine korisnika Metafore koji smo se olako nasukali na njen identitet, vec pre svega u tome sto je navodna Srbljanovicka prekrsila mnogo vise od pravila dobrog ukusa.
Anonimno komentarisanje pesama je neosporno pravo svakog citaca (uz to, i prirodan okvir zivota na internetu), ali navodna Srbljanovicka za pisanje svojih budalastina nije ostala na anonimnosti. Ona je preuzela TUDJ IDENTITET, tacnije ukrala stvarno ime jednog knjizevnog autoriteta, opasno joj narusila ugled i kao u mom slucaju, izazvala gnev usmeren na B. Srbljanovic.
Taj cin se ne moze oprati virtuelnoscu ovog prostora, jer, bez obzira na medij, KRADJA PRAVOG IDENTITETA nije samo prekrsaj, nego KRIVICNO DELO, koje se kaznjava po zakonu.
Stoga Vas molim da ulozite taj mali trud i kad dodjete do rezultata o ovoj prevari obavestite nas, korisnike Metafore, ali i obe autorke. Tako ce vise nego ostecena B. Srbljanovic biti u prilici da proceni hoce li obestecenje traziti na sudu. A s obzirom na ugled ovog portala, kao i da su nju samu tuzili i za manje ispade, verujem da ce to uciniti.
Uzgred, u identitet kojim se ova duhovna i moralna nakaza predstavila osnovano sumnjam zato sto se nije ni osvrnula na vise nego ozbiljne optuzbe protiv bahatog prekrajanja pesama i omnipotentnog nametanja jezika i poetskog diskursa dostojnog Jeremica i ekipe. Nijedna osoba od integriteta, sto bez obzira na sve, istinska B. Srbljanoivc jeste, ne bi se pred tim oglusila i pognula glavu, lagodno dalje raspravljajuci o cokoladicama i supama.
Kako god, na Vama je da nam svima omogucite elementarna pravila – da se, sa jedne strane, nicije autorstvo kao takvo nikada i ni pod kakvim izgovorom ne narusava prekrajanjem pesama i drugih gotovih autorskih celina, a sa druge, da se sam identitet nekog autora ne sme ukrasti, od cega bahata Srbljanovicka ne preza. Kad razmislim, u celom zivotu nisam video da je neko u tako malo postova uspeo da prekrsi toliko pravila i toliko puta uvredi zdrav razum i elementarni knjizevni moral.
Hvala.
Zgrozena sam ovom diskusijim, pravcem kojim je krenula, tonom kojim se nadobudna lazna B. Srbljanovic obrusava na poeziju i ucesnike u raspravi, a pre svega na neumesan, jadan i nemoralan cin prekrajanja mojih pesama.
Zahvaljujem svima koji su u svemu ovome bili na strani razuma.
za sada ću zatvoriti ovu diskusiju.
zloupotreba slobode identiteta na internetu je kao i svaka druga zloupotreba prava/mogućnosti: okrenuta protiv same te slobode, same te mogućnosti.