Uroš Kotlajić, PESME
19. maj 2008. | Kategorija: Pesme
***
007 liči na ostarelog ovna
popravlja svoju šminku na retrovizoru plavog kadilaka
muče ga bubrezi i uvek na suncu kao da mu nešto zvecka u kolenu
ali njegov revolver radi kao i ranije
upravo na drevnom arheološkom nalazištu tera cigančiće sa stubova
zli profesor karling sunča svoje male oči kraj bazena
u svojoj vili sa 37 spavaćih soba
njegova mačka u bikiniju rasteže se na gumi
skrivajući se od sunca pod veliki pufnasto crveni suncobran
leto je kao i obično puno vlažnosti
veliki beli baloni lete preko ljuljaški i zečeva
***
U hladnoj betonskoj sali učitelj dira učenicu ispod bluze
ona svlači svoje helanke i na kožnom kozliću oni vode ljubav
draperija sa njenih ramena opora je i uskovitlana od vetra
iznenada
ona ima kamenje u sebi
na pamučnim poljima rasteže svoje obraze
na kamenim plažama fotografišu je golu
na ski stazama obnažuje svoje grudi dok se sunča
uz čaj sa prijateljima i bezazlene razgovore
kako je lepo imati tvoju kožu Kler
na ovom suncu
***
Vivijen gricka nokte
bela porcelanska mačka u njenom izlogu
liže svoje otmene šapice
a u špicu sezone u hladnoj porodičnoj atmosferi
kao neki kraljevski par posetili su australiju
stari otmeni lorens nije se skidao sa flipera
u holu velelepnog l mank hotela gde palme rastu iz zemlje
i jato specijalno istreniranih papagaja cvrkuće
i tada ona je prvi put osetila dosadu
kako varira kao fuga uz u mermeru urezbarene zavese
njihog dvanaestosobnog apartmana na osamnaestom spratu
u septembru na feriju u malmeu
njen hamlet je doručkovao jaja i pijuckao svoj čaj
kada je ustala i jednostavno rekla
ja te više ne volim
***
Your pleasures are the seal
tvoje oči su mekane kao smokve
čuvena poljska manekenka Eva Zborowski
poznatija kao Eva The Red Heart
pozira kraj velikog belog pastuva
pred jatom visokobudžetnih novinara
na ranču svog sedamdesetogodišnjeg muža u kaliforniji
da li je bilo teško napustiti dom tako mlad
da bilo je teško
svake večeri gledala sam u zvezde i plakala
***
Po kockama hoda pažljivo opirući se dobacivanjima
tuda kuda su prolazile kočije i deca se naslađivala
slatkišima i vunom
ona sada škripi gumom svojih cipela
iznad nje su oblaci rumeni i neosvetljeni
a njena haljina je snežna
požuri dovikuje njena sestra iz fijakera
pokerski stolovi su masni od njene kože
njene gaćice sriču ruski svojim
gustim usnama
***
Rodio se na jonskom moru
odrastao u smeću koje su godinama gomilali turski turisti
u malom ribarskom mestu gde je svako svakog znao
kolebao se i prepuštao svojim strastima
pušio ambroziju lažnu grčku konoplju i pecao ribu
gledao konobaricama u dupe i krao voće sa pijace
školovao se u obližnjem mestu penetratos
gde je sa trinaest godina prevrno učiteljicu na katedri
dok su ostala deca bila na užini
zaposlio se kao ribar u fabrici riba sardinos
zatim kao mornar
da bi u narednih trideset pet godina obišao sva mora
i sve žive kontinente
ležao malariju sifilis male boginje neku retku crnačku bolest u
aba aba zalivu u crvenom i rujnom kongu
ispijao galone i galone rakije sa belcima crncima indijancima
domorodcima amerikancima ljudožderima i nikad se nije napio
jer je još kao dečak od oca naučio kako se pije
i vratio se kući jednog dana
i na mestu svog sela zatekao ogromnu fabriku piva
i turistički raj u vidu arhitektonski nečuveno izvedenog turskog hotela
i pomislio uh ovo je iluzija
***
Da li je alkestida lepa
dok biljnim solima neguje svoje tabane
dok se izvlači na pročelje velikog drvenog kreveta
crvene su njene usne od dodirivanja
a beli njeni laktovi uveli
od nerviranja
njen admet
njen hrabri i gordi admet koji se kleo u njihovu ljubav
i polomljenim staklom urezivao njihova imena u koru maslina
sada nije tu
na belom ćilimu svog šatora on večera sa drugom ženom
ona se ogleda u lavoru prozirne i čiste vode
i tek uspeva pogledom da uhvati iznad glave
počupano perje svoje ljubavi
