| RSS

Slavko Jendričko, SAHARINSKI OSMJEH

19. maj 2008. | Kategorija: Pesme


SUDIONIŠTVO

Plavokosa nasmiješena djeca
poziraju za medije
žilavog magijskog komunizma.

Sa citylighta smijem se u lice sebi
koji se godinama nastanjujem
u pjesničkom graditeljskom čudu.

Iza dobro osvijetljenih prozora
srca nuklearnih centrala
udebljala su mi jezik
kojim brišem prašinu sa stakla.

SAVRŠENA OPASNOST

Godinama osamljen uz cestu
na ispranom jumbo plakatu
ne mogu biti posve siguran
da li se to baš meni dešava.

Opet si mi podmetnuo
jezik za vješanje
izvan ograde mitskog svinjca.

Najtanjom zlatnom strunom
zašio nam usta u jedna
svaki dan je veliki sunčev blagdan.

Dok mene gore izjeda totalna ljubav
sve bliže sam savršenoj opasnosti;
tisuće vozila projuri u transcedenciji.

PROSVJEDNA MOLITVA

Svaki put kada mi se
omakne molitva
zapravo prosvjedujem
iza svih tih prozora
nenastanjenih stanova
u kojima se do jutra
ne gase svjetla.

Kratko je zasvirala
prosvjedna molitva;
sve brža bolest
zahvaća savršene ljubavi.

Prvi ponoćni vozač
parkirao je auto na travi,
skupljam leševe krijesnica.

SVEĆENIK KRIJESNICA

Uvečer svećenik krijesnicama
moleći zajedno s njima
svaki put sve se više smanjujem:
Na korak do zatamnjene postelje
ne možeš vidjeti svoga muža
umalo si ugazila iniciranog metafizičara.

Onda opet poletim, iznova sićušan
u svemir što neprestano raste i širi se.

Cijeli život putujem jezikom
i činim savršeno opasne greške;

Krijesnice su kćeri trava
i munjevitih laserskih zraka.

PRIPREME ZA AUTOBIOGRAFIJU

Nježno kao nikada poslije
raspirivao sam čudesnu vatru
i u neprijateljski raspoloženim ženama.

Jedino što ne mogu prežaliti
krvnički su tračevi u kafićima
od kojih bi Marquis De Sade
prerano umro od smijeha.

U mladosti deklarirana pijandura
ne nosim zaštitnu košulju
oprezno kročim u autobiografiju.

Iako mi je u glavi vrlo hladno
imam na jeziku osinje gnijezdo
i mogu prezimiti u polusnu.

Na koncu pojest će ga mravi
jedva će stići izraziti svoje
nezadovoljstvo bljutavom hranom.

SAHARINSKI OSMJEH

Ponekad na šetnici uz Kupu
pri lijepom zalasku sunca
s agenticama Jehovinih svjedoka
pojačam doživljaj čiste radosti.

Od onih sam muškaraca koje olako
zaslijepe samo praskave žene
no i kod njih zapažam svaku sitnicu.

U svim tim bezazlenim razgovorima
samo kod jedne od njih u nevjerici
zapazio sam nešto slično cvjetanju aure.

Na odlasku se nasmijala svojim
nedužnim saharinskim osmjehom
zaodijevajući me nevidljivim svijetom.

ZANJIHANA ZGRADA

Dok se zgrada lagano
njihala od hrkanja
otresavši snijeg s odjeće
neočekivani sugovornik
ušeće u hodnik i kuhinju
razbudi mi nepce grabežljivca.

Novi susjed izjelica
ćelav i prevaren
nastanjuje se u meni
i deblja se nezaustavljivo.

Skupivši uzdahe zavodnica iz žutog tiska
nezasitan, zna sve više
o meni.
Otežali jezik poželi biti žensko
i zasititi svoju tamnu nutrinu.

UDOMLJAVANJE


U mladosti za šankom
do jutra sam kazivao poeziju
začuđenoj konobarici
ogrebavši se za poneko piće.

U gradu teške industrije
pripiti inženjeri metalurgije
nikako nisu mogli podnijeti
moju pretjerano razvezanu jezičinu.

Iz grada mahnito izlijećem
praćen zvižducima,
privijem tijelo travama
i poniženo gledam u nebo.

Neuslišan polako spustim pogled
i vidim pčele, sjenice i bumbare
na cvjetovima su slova zvukova
upravo sam se toga dana udomio.

Od tada suvereno više ne gledam uvis
posao je inženjera koloniziranje zvijezda.

RAZMJENA TOPLINE

Rasturen došao sam
kasno doma istresajući
pred svoju blagu ženu
mrzovolju svakodnevice,
osjetio sam drhtanje svojih pasa.

Cijeli dan neuspješno
poticao sam na smijeh
mračna mjesta u gradu.

Sklupčani ispod pokrivača
u praznim zimskim noćima
nesebično razmjenjujemo
nagonsku toplinu svjetlosti
nasljeđe zvjezdanih životinja.

SRETNO MJESTO


za Zvonka Makovića

I Hrvati su zahtjevan narod,
pili bi bistriju rosu od azijatskog diva.

Pa ipak pate zbog
superiornog sna japanskog
gospodarskog čuda.

S obilnim prvim snijegom
ako nestane osmjeha struje
njihova su ekološka srca
nespokojnija nego drugih naroda.

Ubrzo sve se poljepša,
iz dimnjaka termoelektrana
zapuše dim sumnjive duše
najavljujući sigurnost svjetla.

Opušteno gledaju
TV utopljava guzicu
i svijet je sretno mjesto.

ŠUMA, ZELENA PSIHIJATRICA

Gazeći pliće potoke
gotovo sulude od stresa
noge je tresla drhtavica
kao da vode ljubav stojećki.

Krećem se najopreznije
izbjegavajući neprijatelje,
već sljedećim korakom
naletim na medvjedicu.

Iz duplje slasno jede med
niti ne pomišljam pobjeći
njezin je intimni svemir šuma
meni bogom dana psihijatrica
nasmiješena doji mladunce kisikom.

PREZIMLJAVANJE S PČELAMA

Gotovo u panici bježim
ispred prvih pahuljica snijega.

U svoj napokon postvaren san
donio sam košnicu pčela s livade.

Nadahnut slutim zdraviju zimu,
iz moje prašnjave biblioteke
sa svake stranice očistit će
godinama nakupljenu tjeskobu.

U proljeće zavodnički
mirisi cica maca
sami će otvoriti prozore,
od slova moje krvi
kakav bi pčele pravile med.

SVJEŽE KRIJESNICE


Panično bježim u dobre trave
u meni kiborg nastanjuje
okrutne recepte za sreću
zaspi s krticom pod pazuhom.

Pred zoru silazim s brda
zabludjeli nagrđeni prorok
punih usta lastavičjeg perja
teturam napio sam se rose.

Čestito radim svoj posao
nagonski spašavam svijet
na uglu ulice izvikujem
prodajem svježe krijesnice.

KNJIGA SVIJETLOG NASLOVA

Tog popodneva rastrojenog
odvela me u dječji odjel knjižnice.

Odmah sam počeo sumnjati
u njezin ženski instinkt.

Plan po sebi nije bez opasnosti
nadahnuti me djetinjstvom
da me izvuče iz vanjskog svijeta.

S police izabrala je knjigu
izuzetno svijetlog naslova.

Mrtvi pjesnik pjeva o smrti
ne psuj cvijet pun spokoja
u prvom stihu zaskoči sunce
i pokrene neslućenu pustolovinu.

Na samom koncu pjesme
optimistički zakucalo je srce
i ne pomišlja da mi nije do igre.

Odgađao sam prebrzo vratiti knjigu
ne proničući u njezine plavkaste oči.

OBRED POD KUPSKIM MOSTOM

Muški sam zakoračio u rijeku
s ribama ću šutjeti na dnu
čistiti tamnu stranu svoga imena
neću se pokazivati kao meta
dok budem imao kisika u plućima.

Bilo bi dobro da rijeka ima prozore
povremeno bih uzeo zraka
polako ispirao svoju nasilnost.

Sitna zrnca zlata sa dna
mogla bi me posramiti
prispodobiviji sam štukama
nego Mahatmi Gandhiju
nije se odricao svoga glasa
umirući nezadovoljna srca.

Dok mi je ponestajalo kisika
dvojio sam da li da izronim
i zaplivam prema psima iz djetinjstva.


Ostavite komentar