tren

doživljaji su sjećanja
isprekidana
njiše me svijest
u navali osmješci
štipkaju prizore
i stvarnost se krcka
u komadiće – datoteke
i sad
sve je
u novom poretku
prisutno
ispunjeno
osjećam
nepobjedivu nemogućnost
da ostavim sve svoje
da popravim greškicu
što se
eno
crveni
i čini da ova ukupnost
bude jedan smisao
i jedna ljepota

ovo lijepo je gorko
jer
neko
rame uz rame
čeka da me prođe
ova
neponovljiva vizija sopstva

prema

U raskoraku sa svojim bićem-
Provjetreni.
Pod krošnjama topola-
Pritješnjeni-
Asfaltom hodaju…

S bolom u petama
Pod koprenom misli,
Prema svojim posteljama-
Ispražnjeni-
Vuku se…

Noseći kameno rame
I artritični bol pod pazuhom
Odbrojavaju
Posljednje korake k domu
Sluteći…

Da će ova iskorijenjenost
Ostaviti lezije
Nepovratno…

Na na kostima tužnookih mladića
Ploviće novi regruti/egzilanti
Prema

MATICI.

lit-trip

Nakon promašenog izlaska
ti i ja
pjenušavi od piva
u krvotoku
osjetimo
desetkovane mikrone
aktivizma
i ta nas
nemogućnost         malodušnost
kao kodifikovani princip prevare
r a s p o d i j e l i.

Više ne znam šta misliš…

Paralelno klizimo
niz bjeličastu
bob-stazu
uličnih svjetiljki…

Odlučno navlačim kacigu
za ispunjavanje želja i
preključim se na isključivo
prisustvo
unutrašnjeg glasa:
” Želim da budem lijep i jasan
zaštićen poetikama
uspostavljanja
i
skraćivanja
jer,
tamo gdje mi se odužilo
(ne)određeno nešto hoće da umre!”

Ta stara vradžbina dovodi nas na cilj.

Rukom preko glave ka suprotnom uhu
skidamo ljuske
sigurnosnog odsustva
z a d o v o l j e n i
onim                   dalekim
Diskurzivnim tijelima poezije